Imućna udovica apotekara Deszatya iz Duge ulice (današnje Strossmayerove) ulice. Bila je školovana i glazbeno obrazovana te je utemeljila osječki trio – Deszaty (klavir), Josip Blau (violina), Ivan Nepomuk Hummel (čelo) – koji je u njenom domu okupljao poznate Osječane.

Svake godine je u dane korizme, odlazila vrlo rano na jutarnju misu u Žalosnu kapelicu kod Kamenitog Križa (ostatak kapelice nalazi se na sjevernoj strani križanja Trpimirove i Vukovarske ulice). Tako je krenula i 5. ožujka 1885. godine ali budući da se nije vratila u uobičajeno vrijeme, njena ju je služavka počela tražiti te je obavijestila poznanike koji su je ubrzo počeli tražiti. Neznanac ju je ubio i bacio u obližnju tvrđavsku jamu. Sudbena komisija je vrlo brzo izašla na lice mjesta. Budući da je na sebi imala nakit te sav novac u torbi, utvrđeno je da ubojstvo nije bilo iz koristoljublja. U to vrijeme osječka policija nije imala detektiva, a komisija, iako je preslušala nekoliko sumnjivih osoba, traženi odgovor tko ju je ubio nije dobila, pa je umorstvo ostalo nekažnjeno i nerazriješeno.

Iz zahvalnosti je grad Osijek ovjekovječio njeno ime promijenivši ime Ulicu divjeg čovjeka u Ulicu Adele Deszaty, ili kako su je sve do sredine 20. stoljeća Osječani zvali Desatičina ulica (današnja je to Ulica Hrvatske Republike). Budući da nije imala nasljednika, 10 dana prije smrti 24. veljače 1885. godine, sav svoj imetak ostavila je za gradske potrebe, posebice za osječke siromašne učenike. Humanitarno društvo „Milodar“ utemeljeno je 1887. godine iz ostavštine Adele Deszaty. Društvo je materijalno pomagalo najsiromašnije učenike gornjogradskih pučkih škola Sv.Ane (današnja OŠ Svete Ane) i Jagerove škole (u zgradi je danas Filozofski fakultet). U to doba su bile samo dvije škole u gornjem gradu, u donjem gradu stara zgrada OŠ Jagode Truhelke i u novom gradu zgrada OŠ Fran Krsto Frankopan.