Franjo Frank – Dugogodišnji aktivist, predsjednik i filantrop osječkog Crvenoga križa
Osnivačem i utemeljiteljem organizirane hitne pomoći smatra se švicarski filantrop JeanHenry Dunant koji je, užasnut patnjama ranjenika na koje nitko nije obraćao pozornost poslije bitke kod Solferina 24. lipnja 1859., počeo njihovo zbrinjavanje. Pokrenuo je osnivanje dobrovoljnih društava za pomoć ranjenima u ratu i založio se za izradbu međunarodne konvencije o ranjenicima. Njegovom je zaslugom i nastojanjem 1863. u Ženevi osnovano prvo međunarodno humanitarno društvo Crveni križ, a sljedeće je godine u istom gradu sklopljena prva međunarodna konvencija o pravima ranjenika, bolesnika i sanitetskog osoblja za vrijeme rata.
U Osijeku podružnica hrvatskog Pripomoćnog društva Crvenoga križa datira iz 1882., tj. godine kada je rođen Franjo Frank, sin osječkog gostioničara Franje i Katarine rođ. Madjar. Nakon završenog pučkog i gimnazijskog školovanja završio je farmaciju i bio vlasnik “Salvador” ljekarne u Gornjem gradu.
Razvoj i napredak Pripomoćnog društva Crvenoga križa u Osijeku, te humanitarno dobrotvorne udruge, posebice je došlo do izražaja u vrijeme Prvoga svjetskog rata. U ratnim (ne)prilikama liječnika je bilo malo, a osim civilnih bolesnika u osječka bolnica je bila puna ranjenika i osoba oboljelih od zaraznih bolesti. Zbog toga se, u tom ratnom razdoblju, u školama osnivaju pomoćne vojne bolnice u kojima su bolničke dužnosti obavljali članovi osječkog Crvenog križa.
U međuratnom razdoblju djelovanje Crvenoga križa uglavnom se svodilo na karitativnu djelatnost, koja je imala veliko značenje u vrijeme djelovanja aktivnog člana osječkoga Crvenog križa i dugogodišnjeg predsjednik gornjogradskoga Dobrovoljnog vatrogasnog društva Franje Franka.
Oženio se 4. svibnja 1907. u Zagrebu sa Splićankom Marijanom Gotovac. Godinu dana potom u Osijeku je rođena njihova kćerka jedinica Marijana, koja je preminula 1923. u 15-oj godini života. Budući da je bio agilni član Crvenoga križa, još za svoga života 30-ih godina 20. stoljeća, poklonio je osječkom Crvenom križu svoju kuću na Šetalištu Petra Preradovića (i danas su tu prostori Crvenoga križa) te vilu u Splitu koja je ubrzo preuređena za dječje odmaralište osječkog Crvenog križa.