JULIJE grof JANKOVIĆ jedini je sin Izidora Jankovića i grofice Eleonore Pejačević Virovitičke rođen u Pakracu, 1820. godine.

Bio je pomno odgajan, privatno školovan, a iz njegovih se svjedodžbi vidi kako je sve ispite položio s izvrsnim uspjehom.

Politički je djelovao od 1845. godine, kada mu je dodijeljena dužnost podžupana, a 1847. godine sudjeluje u radu požunskog sabora kao zastupnik Požeške županije. Govorom na hrvatskom jeziku održanom 1. travnja 1848. na otvorenju velike skupštine Požeške županije o potrebi uvođenja narodnog jezika u javne poslove županije, ulazi u antologiju hrvatskog govorništva. Uživao je veliko povjerenje bana Josipa Jelačića koji ga je 1849. imenovao vrhovnim upraviteljem Požeške županije. Posebno se istakao u davanju dobrotvornih priloga u društvene, kulturne i prosvjetne svrhe: pomagao je izdašnim svotama Narodni muzej,

Narodno kazalište, Dobrotvornu zakladu bana Jelačića i podizanje spomenika banu u

Zagrebu, dao je veliki prilog za osnivanje JAZU potaknut djelovanjem Josipa Juraja

Strossmayera. Poklonio je 1.000 forinti za otkup Kukuljevićeve knjižnice. Osnovao je zakladu od 10.000 forinti za osnivanje više realne gimnazije u Osijeku, a osnivao je zaklade za školovanje mladića na Kraljevskom šumarskom učilištu Križevcima te ratarnici u Križevcima i Požegi.

Pomagao je razvoj školstva podizanjem novih zgrada širom nekadašnjeg vlastelinstva te je osnivao zaklade za mladež Daruvara, Pakraca, Sirača, Stražemana, Kutine, Gaja, Uljanika, Badljevine i drugih mjesta. Pomagao je škole Milosrdnih sestara u Bosni i Daruvaru. Pored toga je novčano pomagao izdavanje knjige Luke Ilića Oriovčanina „Narodni slavonski običaji“ iz 1846. godine, prvoga prijevoda Schillerovih razbojnika na hrvatski jezik 1861. te knjigu poezije Požežanina Franje Cirakija „Prve pjesme“ iz 1871. godine. Manastiru Pakra darovao je 836 jutara šume kako bi monasi mogli lakše živjeti. Uplaćivao je u preparandijski školski fond u Pakracu te je na sebe preuzeo dio troškova za uzdržavanje Srpske učiteljske škole u Pakracu osnovane tijekom 1871./72. Godine 1861., zbog silnih dugova Julije je bio prinuđen prodati sva svoja imanja.

Obitelj Janković se preselila u Austriju u novi dom, Kreuzhoff na Achenskom jezeru gdje Julije Janković kao posljednji muški potomak obitelji i umire 1904. godine.