PAVAO grof PEJAČEVIĆ Retfala, 9. X. 1813. – Podgorač, 1907.

Rođen je u dvorcu grofovske obitelji Pejačević u Retfali, veleposjedu i općini zapadno od Osijeka.

Tu je privatno stekao temeljnu naobrazbu te se dalje školovao na vojnoj akademiji u Beču i postao konjanički satnik. Kratko je bio u vojnoj službi, jer je uoči 1848. zajedno s bratom Ladislavom preuzeo upravljanje veleposjedom u Podgoraču. Kao napredni gospodarstvenik kratko se bavio politikom (1861. do 1864.) pa je u tom razdoblju kao zastupnik u Hrvatskom saboru bio izabran u izaslanstvo, koje je caru i kralju Franji Josipu uručilo u Beču predstavku o cjelovitosti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.

Grof Pavao Pejačević, vlastelin iz Podgorača, zamolio je 16. siječnja 1903. godine dopuštenje od gradskog zastupstva da pokloni gradu Osijeku kameni zdenac, sa željom da se monumentalna građevina postavi u Gradski vrt. Tada najljepši perivoj i najomiljenije šetalište Osječana.

Gradski vrt u Novom gradu bio je nadaleko poznat svojom ljepotom, a posebice su ga, što je prirodno, voljeli Osječani, koji su ga od milja zvali Osječki Schönbrun. Različite vrste sezonskog cvijeća, niski i visoki ukrasni grmovi te visoka stabla – sve je to omogućavalo raskošan ugođaj u svim godišnjim dobima pa je perivoj stalno bio posjećen. U bujnoj su perivojnoj vegetaciji svoje životne uvjete našle brojne ptičje vrste (posebice pjevice), te vjeverice i druge male životinje. Od 1911. godine Gradski je vrt, sa 370 drvenih pločica (sa stručnim latinskim i hrvatskim imenima) na drvenastim biljkama, služio i kao botanički vrt. Grofu Pejačeviću je Gradsko zastupstvo odgovorilo 4. veljače 1903. i izrazilo najtopliju zahvalnost na ovom krasnom i velikodušnom daru. Zdenac je napravio W. C. Hofbauer, graditelj iz Osijeka. Postavljen je u sredinu srednjeg drvoreda od kestena u Gradskom vrtu, a svečana primopredaja izvršena je na Petrovo 29. lipnja te godine.

Darovatelja je zastupao njegov opunomoćenik Dragutin Neumann, osječki advokat, i tom se prigodom obratio gradonačelniku Konstantinu Graff ovim riječima: …Ja stoga u ime Presvijetloga gospodina grofa Pavla Pejacsevicha Virovitičkoga taj zdenac predajem kao dar u vlasništvo i čuvanje i uzdržavanje Vama, velmožni gospodine načelniče, sa molbom da ga izvolite primiti, sa željom da i ovo maleno dielce posluži na ures i ukras našemu milomu Osijeku.” Vještim izborom mjesta na kojem je smješten zdenac, vrhunska kompozicija i prirodni prostor Gradskoga vrta ostvarili su ne samo savršeni sklad u prožimanju volumena i prostora, već su bili prekrasan primjer potpunog stapanja prirode i arhitekture. Kompozicijom Pejačevićeva zdenca graditelj Hofbauer ostvario je remek-djelo secesijske vrtne arhitekture.

Za razliku od stoljetnih hrastova i drugog drveća i bilja Gradskoga vrta Pejačevićev zdenac uspio je sredinom 50-ih godina 20. stoljeća izbjeći rušenje prigodom izgradnje mototrkališta. Iz Gradskoga vrta je 2. kolovoza 1962. zdenac, remek-djela vrtne arhitekture, premješten na dravsku obalu (današnje Šetalište kardinala Šepera). Kompozicija izvedena za prirodni prostor Gradskoga vrta, danas s južne strane ima neprirodnu arhitektonsku kulisu. Iako sa sjeverne strane postoji prostorna dubina postojeća stabla ne mogu stvoriti ugođaj nekadašnjeg kestenova drvoreda u Gradskom vrtu.

Iz vremena djelovanja Pavla grofa Pejačevića postoje anegdote vezane uz njegov darovateljski karakter, a jedna je vezana uz svakodnevni život u kojem je rado darivao siromašne seljake Podgorača, no pri tome se ponekad znao i našaliti na svoj račun. Tako postoji anegdota da je poslao podgoračkom trgovcu Juhnu paket s pismom, kojeg je donio jedan seoski mladić. U pismu je grof Pejačević tražio da trgovac mladiću spakira različitu robu u težini paketa, a u paketu je bilo nekoliko cigala.